Pravedna tranzicija mora uključiti rudare i njihove obitelji
Kakanj ne može ozbiljno govoriti o vremenu poslije ugljena dok ljudi koji su desetljećima nosili njegov industrijski razvoj strepe zbog osnovnih prava.
Privremeno olakšanje nije trajno rješenje
Zavod zdravstvenog osiguranja ZDK ponovno je omogućio ovjeru zdravstvenih knjižica rudarima, ali je istodobno upozorio da neizmirene obveze rudnika na području kantona prelaze 175 milijuna KM. Zatraženo je sustavno rješenje s jasnim izvorom financiranja i rokovima.
Za rudare i njihove obitelji najvažnije je da mogu ostvariti zdravstvenu zaštitu. Ipak, svako novo privremeno rješenje samo potvrđuje da uzrok problema još nije otklonjen. Pravo na liječenje ne bi smjelo ovisiti o tome hoće li se institucije u određenom trenutku dogovoriti ili međusobno optuživati.
Rudnik je obilježio cijelu općinu
Rudarstvo u Kaknju nije priča samo o jednom poduzeću i njegovim bilancama. Od rudnika su živjele generacije obitelji iz grada i okolnih sela. Rudarske plaće školovale su djecu, gradile kuće i održavale život u mjestima iz kojih se danas sve više odlazi.
Zbog toga rasprava o zatvaranju pogona, smanjenju proizvodnje ili zelenoj tranziciji mora uključiti socijalnu sigurnost ljudi. Nije pravedno od zajednice tražiti da prihvati promjenu, a istodobno ostaviti radnike u neizvjesnosti oko zdravstva, mirovina i budućeg zaposlenja.
Tranzicija se mjeri sigurnošću ljudi
Kakanj treba javnu sliku stanja: kolike su obveze pojedinih poduzeća, što se reprogramira, tko jamči redovite uplate i kakvi se programi prekvalifikacije pripremaju. Jednako je važno uključiti sindikate, obitelji i lokalne zajednice u razgovore koji se vode o budućnosti energetike.
Zelena tranzicija može biti velika razvojna prilika, ali samo ako ne počne zaboravom ljudi koji su stvorili industrijski Kakanj. Dostojanstvo rudara nije trošak koji se rješava privremenom odlukom, nego temelj na kojem se mora graditi svaka ozbiljna promjena.
Izvor: Kakanj-X. Istaknuta fotografija ilustrativni je prikaz.
