Gradnja samostana i crkve u Kraljevoj Sutjesci 1890-1909 (III dio)

Prema Ljetopisu nepoznatog pisca uvrštenom u Dodatak rukopisa fra Mate Mikića, Arkiva III, Sutjeska 1854, str 565-590. Za suvremeno čitanje ispustivši neke dijelove i dodavši odgovarajuće naslove priredio fra Bernardin Matić (†)

GRADNJA CRKVE

Iza kako je izgrađen novi samostan a crkva ostala trošna, trebalo se brinuti i za novu crkvu.

Stara crkva koju je, godine 1856, pravio fra Martin Nedić dok je bio provincijalom, postala je trošna, nešto zbog slabe građe, nešto zbog lošeg materijala, a nešto je doprinio i zub vremena. Izgledala je – Bože prosti! – kao štala. Bila je postavljena u smjeru toka rijeke Trstionice.

Pripremanje gradnje

Godine 1904-1905: Da bi sve bilo u bratskoj ljubavi i slozi, sazvana su na zdogovor sva braća ovog samostana koja su bila po župama.

Dne 22 rujna 1904: Na spomenutom sastanku ovog dana bili su prisutni svi osim trojice-četvorice koji su poslom bili spriječeni. Pod predsjedanjem tadašnjeg provincijala, dr fra Danijela Bana, i njegovog tajnika, o.fra Arkanđela Brkovića, koji je vodio zapisnik ovog sastanka, vijećalo se samo o gradnji crkve. Većinom glasova bi zaključeno da samostan nabavi sav materijal: kamen koji smo i za samostan vadili kod groblja na Trgovištu (a prevlačilo ga šest konja što su posebno za tu svrhu kupljeni), kreč koji je kađen pod Bobovcem, a da ga dogone ljudi koje ćemo plaćati 40 novčića po tovaru, pijesak i sav drugi materijal. Što se tiče novca, Samostan može iz svoje kase odijeliti 25.000 forinti, a župljani su obećali dati 12.000. Eto, tolika župa a tolika svota! Svega, dakle, za početak 37.000 forinti. Za ostalo – pouzdajemo se u pomoć Božju i evantualno druge dragovoljne priloge.

Na sjednici je zaključeno da gradnju vodi iskusni fra Franjo Komadanović, koji je i gradnju samostana uspješno priveo kraju. Ovaj se ustručavao prihvatiti takav teret u svojim godinama, ali na molbu svih prisutnih, ipak je pristao. Odmah se počeo brinuti za plan.

Plan za crkvu napravljen je po vladinom građevinskom savjetniku Josipu Vancašu. Za taj plan je samostan platio 1.500 forinti.

Rušenje stare crkve

Kada smo dobili plan počeli smo rušiti staru crkvu i gvardijanat koji je bio uz nju. Kosti naše pokojne braće, koje su u staroj crkvi bile po grobnicama, sve su u jedno skupljene da bi se u novoj crkvi dostojno sa- hranile. Kosti kralja Tome Ostojića, koje su bile u trijemu stare crkve, nisu vađene iz svog sanduka, nego sa sandukom prenešene. Isto tako i kosti dvojice biskupa, Jeronima Lučića iz Brgula i Grge Ilijića iz Vareša. Kamen od stare crkve, koji se može upotrebiti, sačuvan je: tako isto i ploče.

Gradnja nove crkve

Godine 1906, licem na dan 23. Travnja koji je blagdan drugog zaštitnika Bosne, svetog Jurja počelo se kopati jarke za temelje. S g. Franjom Holz iz Štajerske, čiji je stric gradio samostan, pogodili smo se da on bude palir a da mu se mjesečno plaća po 100 forinti uz našu hranu i stan.

Kako je gore zapisano, na pripremnoj sjednici je zaključeno da gradnju vodi o.fra Franjo Komadanović. Ali – eto nesreće! – dne 5 travnja 1906, na promjenama u Sarajevu izabraše njega za provincijala pa on ne mogaše i gradnju voditi. Stoga on sam odredi za nadziratelja gradnje fra Rafu Babića, bivšeg definitora i župnika u Tuzli. I on se primi dužnosti.

Budući da se zemljište na kojem se crkva – za 90 uglova drukčije okrenuta i znatno veća – moralo duboko iskopavati, određeno je da se tu, ispod crkve napravi i manja podzemna crkva (kripta) u kojoj će biti grobnice za braću. Predviđeno je da bi se tu obavljali obredi na Veliki četvrtak i Veliki petak.

Kopanje za temelje debelih i širokih zidova podzemne crkve stajalo je mnogo muke, napora i vremena pa se nije moglo tako brzo obaviti blago- slov temeljnog kamena. Obavljen je istom na svetkovinu presv. Trojstva 10 lipnja 1906; a obavio g je provincijal fra Franjo Komadanović uz prisustvo mnoge braće. Kamen je stavljen pod prag župnog ureda, tojest na desnoj strani velikog oltara.

Po postavljenim temeljima gradnja je dobro napredovala, ali su posve rano započeli mrazevi, pa se moralo 3 listopada prekinuti sa zidarskim radovima.

Godine 1907: Dne 19 travnja, pošto se bilo skupilo dovoljan broj zidara, započeše opet radovi na crkvi. Napredovalo se znatno brže, jer nije trebalo kopati zemlju. Najviše vremena utrošeno je na stupove i svodove, kako u srednjoj tako i u pokrajnjim lađama. Tako su već 12 rujna podigli rogove na prednjoj lađi, a na pokrajnjim još i prije.

Pokrajnje su lađe pokrivene pocinčanim limom, a srednja s takozvanim eternit-crijepom, dok je za tornjeve predviđen bakarni lim.

25 listopada bi pokrivena srednja lađa. Tornjevi su ostali samo do visine srednje lađe izidani.

26 listopada uveče, zidari biše počašćeni ovnujskim mesom, vinom i rakijom – pa odoše kući pjevajući!

Godine 1908, licem na 1 travnja dođe naručenih 12 zidara iz Štajerske koji odmah počeše raditi. Za lijepa vremena radili su na tornjevima

A za kišovita unutra u crkvi.

Nutarnjost, fasada i tornjevi

Dne 28 travnja 1908, stigoše željezni okviri za prozore te ih odmah i ugrađivahu.Koštaju 4.000 kruna. Stakla su postavljana kasnije, 1 rujna.

Dne 4 svibnja 1908, dopremljena su tri zvona. Veliko, posvećeno sv. Franji, teško je 1680 kg bez jarma i zvečka; srednje, posvećeno B.D.Mariji teško je 883 kg; a malo, posvećeno sv.Anti teško je 507 kg. Za njih je plaćeno 5.870 forinti.

Zvona je, na svetkovinu sv. Petra i Pavla, po ovlaštenju nadbiskupa, blagoslovio fra Franjo Komadanović, provincijal, uz asistenciju fra Domina Pavlovića i fra Franje Blaževića, pred mnoštvom puka.Provincijal je održao zanosa govor u kojem je izložio ulogu zvona i istaknuo kako se u Bosni za turskog vremena glas zvona nije smio čuti.

Odmah sutradan zvona su dizana kroz tornjeve iznutra, a uz pomoć dizalice koju je posudila vareška željezara. Sve je smješteno na svoja mjesta do 4 srpnja.

Za sva tri zvona novac su pribavili fratri sutješkog samostana od vlastitih sredstava. Stoga su se, na dan 6 srpnja skupili dušobrižnici iz Tuzle, Brežaka, Vareša i Vijake da to proslave i da se naslušaju milozvuka blagoslovljenih zvona. A narodu je, na Ilindan gotovo cijeli dan zvonilo.

Za fra Franju Franjkovića, koji se najviše brinuo oko nabavljanja, a koji je umro 28.05.1904, slavljena je svečana misa 30 lipnja te, čim su zvona postavljena za njega su prvoga mrtvački zvonila.

Dne 13 svibnja 1908 zidari počeše raditi vanjsku fasadu crkve.

Dne 28-30 svibnja, na dozidanom tornju od strane naselja po- dignuti su drveni rogovi. Kad je kasnije dozidan i pripremljen drugi, dne 20 lipnja postavljeni su križevi na tornjevima. To je praćeno pucanjem iz mužara. Pri postavljanju križeva istakao se svojom odvažnošću musliman Avdo Plasto zvani Mujkić iz sutješkog Džemata. Pokazao se odvažnim i kad su mu drugi muslimani prigovarali što je radio oko križa, ali on je omalovažio njihove prigovore.

Dne 16 svibnja dođoše naručeni majstori iz Beča da betoniraju svod srednje lađe. Oko postavljanja skela i pripremnih radova bavili su se sve do 16 lipnja, a samo betoniranje svršiše za pet dana. Koštalo je za same ruke, osim željeza, 3172 forinte

Dne 2 srpnja 1908 postavljeni su munjovodi na obadva tornja, na križ iznad velikog oltara, te na jednoj i drugoj strani samostana.

Dne 4 i 5 kolovoza 1908 postavljena su dva oslikana prozora (vitraja) poviš velikog oltara, što je koštalo 1.150 kruna.

Dne 8 kolovoza 1908, pod veliki kor postavljena su dva mramorna stupa¸a 12 kolovoza mramorne posude za svetu vodicu.

Dne 16 kolovoza 1908dođe slikar Antonini sa svojim sinom i još jednim pomoćnikom te počeše crkvu oslikavati. Taj posao je svršen do 7 listopada i isplaćeno mu je 5.500 kruna.

Od 22 rujna do 5 listopada 1908 postavljene su stepenice pred veliki oltar i vanjske stepenice pred velika vrata.

Od 19 listopada do 7 studenog stolari su postavili vrata

Od 4 do 24 studenog 1908, po podu su postavljene keramičke pločice

Dne 20 prosinca 1908 blagoslovljena je crkva Po ovlaštenju nadbiskupa, obred blagoslova je obavio graditelj fra Rafo Babić, To je početak redovnog bogoštovlja u ovoj crkvi.

Oltari, ispovjedaonice, kripta i orgulje

Godine 1909 zima je bila duga, a žurba nije bila potrebna, pa se na radove čekalo sve do svibnja.

Dne 6 svibnja 1909 dopremljeni su mramorni dijelovi za veliki oltar u crkvi i za oltar u kripti. Majstor za postavljanje došao je iz Sarajeva 18 svibnja. Na postavljanju oltara u kripti radio je sedam dana; a za postavljanje mramornih dijelova velikog oltara u crkvi, četrnaest dana.

Dne 15 svibnja 1909 dopremljeni su željeznicom do u Čatiće drveni dijelovi za oltare i propovjedaonicu – od Stuflessera Ferdinanda iz Tirola – u 24 velika sanduka. Za njihovo postavljanje došao je sam izrađivač sa svojim sinom te su, u vremenu od 11 do 17 lipnja postavili sve oltare i propovjedaonicu.

Dne 15 lipnja 1909, iz Sarajeva su dopremljene četiri ispovjedaonice i faldistorij, što je postavljeno do 19 lipnja 1909.

Dne 25 listopada 1909 dovršena je u kripti izrada 60 grobnica, uz postavljanje grobnica kralja i biskupa koje su prenešene sa svojim sanducima.

Dne 24 studenog 1909, iz Zagreba do Čatića dopremljeno je 35 komada sanduka i upakovanih dijelova za postavljanje orgulja. Iz Čatića, jedva smo ih za četiri dana dopremili do crkve. Orgulje su proizvod tvrtke Heferer udovica i sin, Zagreb, opus 208. Ovdje su ih postavljali majstori Franjo Skopek i Julije Milćok iz Zagreba.

Isti majstori su postavili male, već postojeće orgulje-pozitiv iz 1865, u mali kor (oratorij). Koštale su 5.600 forinti.

Pisac ovih redaka, nakon 40 godina, rastavljao je te orguljice pa unutra našao zaboravljen mali čekić i oštra kliješta.