SJEĆANJE NA „NOĆNE“
Piše: Mijo Franković
Običajno ili tradicijsko naslijeđe Sutješkog kraja je veoma bogato, kulturološki sadržajno i jedinstveno među Hrvatima u BiH. Samo o onome dijelu naslijeđa koje je karakteristično samo za Sutješki kraj može sa napraviti solidna monografija. U ovom kontekstu moram spomenuti gospođu Vjekoslavu Tomić-Batinić iz Čatića čije sam tekstove o ovome dijelu naslijeđa čitao i naravno bio oduševljen ekspresijom autorice, njezinim emotivnim oživljavanjem gotovo recentnih slika toga zaboravljenog ili zapuštenog naslijeđa. U svakom slučaju ono daje snažan i raritetan biljeg identitetskoj profilaciji kulturno-povijesnog fenomena Kraljeve Sutjeske.
Nažalost, mnogi materijalni ostaci našeg Hrvatsko katoličkog naslijeđa u Bosni će biti urušeni ili devastirani, kako nebrigom tako i zaboravom. Dok ostali narodi u BiH imaju ustrojene institute za zaštitu sveukupnog naslijeđa, Hrvati u BiH to čine ekstenzivno, disperzivno enklavski i na laiciziran „sveznajući“ način.
I dok me ovaj mjesec Studeni na poseban način svojim mnogim spomendanskim i molitvenim danima čini emotivno ranjivim ne mogu se riješiti sjećanja na „noćne“ ili Božićnu misu u pet ujutro. Po svome bogatstvu običaja i kulturno vrijednosnom koloritu, sasvim sigurno može se rangirati odmah iza Ivandana, a po svojoj običajnoj jedinstvenosti u BiH, može zauzimati i mjesto na popisu nematerijalne baštine BiH. Nestanak ovoga kulturološkog brenda i „Sutješki geni“, nejasno mi je, Čuvari običaja pomozite!
Urbane liberalizirane, desakralizirane i nadasve sekularizirane „ponoćke“ su mi sve dalje i dalje.
Na „Noćnoj“ su redovno bili prisutni i svi „ateisti“, „agnostici“, „politeisti“, „komunisti“ i ostali dio ešalona koji nije smio dolaziti u Crkvu radi društvenog statusa i položaja. Nikada nitko od njih nije pozvan na političku odgovornost zbog toga, a niti je i jedan rudar bio kažnjen ako bi se na „Noćnim“ napio i nije došao na posao, iako su u ostalim rudarskim mjestima bile prakticirane veoma oštre stegovne mjere.
