Blago sutješkog samostana

ARHIV I KNJIŽNICA

Blago sutješkog samostana (Arhiv)

Samostanski je arhiv bogat građom za proučavanje kulturne i crkvene povijesti. U njemu se čuvaju matične knjige iz 1641. godine (najstarije u BiH), brojni rukopisi i kronike. Mnoštvo je pisanih dokumenata od 15. do 19. stoljeća (oko 3 500 isprava) važnih za istraživanje naše domaće povijesti. Kao primjer navodimo Darovnicu kralja Matijaša Korvina iz 1481., koja se odnosi na Bosnu i Dalmaciju.

Blago sutješkog samostana (Knjižnica)

Knjižnica samostana po fondu starih knjiga ide u red najvrijednijih i najzanimljivijih u Bosni i Hercegovini. Muzejski dio knjižnice, s raritetnim izdanjima, ima 4770 svezaka, dok ukupan broj knjiga premašuje 11 000. Osobita njezina vrijednost jesu 31 inkunabula (knjige tiskane do 1500. g.) što je više od polovice svih inkunabula u Bosni i Hercegovini. Samostan posjeduje 453 knjige iz 16. stoljeća, 541 iz 17. st., 1687 iz 18. st., te 1050 knjiga iz prve polovice 19. stoljeća. Važno mjesto u knjižnici imaju i djela starih bosanskih pisaca, od kojih su neka pisana bosančicom (Divković, Margitić I. T. Mrnavić); 37 starih bosanskih pisaca, koji su pisali latinicom, zastupljeno je s oko stotinu djela. Ne izostaju ni pisci izvan bosanskohercegovačkog područja, poput Kačića, Kataničića, Levakovića, i dr. Brojni su naslovi i periodičnih publikacija već od prve polovice 19. stoljeća (lirske narodne novine, Narodne novine, Srpske novine…..)

Temelji kraljevskog dvora u blizini samostana

U blizini samostana nalaze se temelji staroga kraljevskog dvora iz vremena prije turskog osvojenja. Uz kraljevsku palaču otkriveni su i ostaci crkve, dvorske kapele, koja je jamačno građena u gotičkom slogu. Nedaleko od Kraljeve Sutjeske nalazi se Bobovac, srednjovjekovni grad u kojem je bilo sjedište bosanskih vladara

MUZEJ – BLAGO SUTJEŠKOG SAMOSTANA

Blago sutješkog samostana (Muzej)

Samostanska riznica obiluje kovinskim i tekstilnim predmetima praktične primjene. U njoj se nalazi tridesetak umjetnički vrijednih kaleža. Najstariji su kasnogotički, od kojih je jedan datiran iz 1416. godine. U riznici se čuva i nekoliko monstranci (pokaznica) barokne i klasicističke izradbe (18. st.), pacifikal (14-15. st.), dva barokna procesijska križa (17. st.), te barokno “Raspelo” za obrede križnog puta (17. st.). Među osobito vrijedne izloške spada još i brončani kotlić, rana toskanska renesansa (15. st.), te zvono s Bliskog istoka (17. st.). Samostan posjeduje i moderan križ, što ga je izradio Josip Plečnik.

Od tekstilnih predmeta po vrijednosti je na prvom mjestu kazula iz 15. st. podrijetlom iz Njemačke. Na leđnom je križu kazule vezen motiv Raspeća, a ispod su Marija i Ivan. Rad ima sve značajke srednjoeuropske gotike. Neke su kazule talijanskog podrijetla iz 16. i 17. stoljeća, kao i pluvljal (plašt) i antependij (16. st.) s renesansnim stilskim obilježjima. Dvije kazule iz 18. st. potječu iz Francuske. Za misno je ruho služila i orijentalna tkanina, turskog ili perzijskog podrijetla, kakva je primjerice, jedna sutješka dalmatika.

Šest vrlo vrijednih umjetničkih slika, te nekoliko predmeta misnoga ruha među kojima i paramentu bosanske kraljice Katarine, sutješki je samostan 1871. dao Strossmayeru na čuvanje. O tome Strossmayer u svojem pismu iz 1873. piše: “Take stare stvari ovim se načinom spašavaju za naroda i za samu Bosnu, jerbo ja i sebe i Akademiju znanosti, a i našu vladu obvezujem, da se jednoč, kad Bog dade, da Bosna svoja postane, Bosni sve njezine stvari povrate”. Ti predmeti nikada nisu vraćeni.

Blago sutješkog samostana

Sutješki samostan vrlo je bogat kulturno-povijesnim i umjetničkim sadržajima: brojni arhivski dokumenti, dragocjene stare knjige, zbirka slika, te kovinski i tekstilni predmeti umjetničkog obrta.

Najstarija i vjerojatno najvrjednija slika je “Poklon kraljeva – Krist pada pod križem”, slikana s obje strane na dasci presvučenoj platnom. Sjevernjačkog je podrijetla i potječe iz 15. stoljeća. Ona je jedini sačuvani dio negdašnjeg preklopnog gotičkog oltara. U sutješkoj se zbirci nalaze i dvije slike domaćeg majstora Stjepana Dragojlovića iz okolice Kraljeve Sutjeske. Živio je na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće, a slikarstvo je učio u Veneciji. Prva njegova slika “Raspeće” (160×82 cm) potječe iz 1597., a druga “Bezgrešno začeće” (154×163 cm) iz 1621. godine. Na objema se slikama nalazi i autoportret autora. Od drugih slika neke su venecijanskog podrijetla iz 17. stoljeća: “Krštenje Kristovo”, triptihon: “Naviještenje – Rođenje – Ulazak u Jeruzalem”, te reprezentativna blika baroknog razdoblja “Glava Krista s trnovom krunom” (17. st.) koja je sve do 1988. bila nepoznata. Također je vrijedna slika “Sv. Katarine” tal. podrijetla (17. st.), te “Madona s Kristom i sv. Antom” Francesca Guardia (18. st.). Skulptorskih djela znatno je manje, a spomena je vrijedno “Uznesenje Marijino” nabavljeno u Italiji 1839. godine.

Brošura Franjevačkog samostana Kraljeva Sutjeska