KAD JE BARBARA?

Odmah, nekako, koncem mjeseca studenog, u vrijeme svinjokolja, otac je počeo sa svakodnevnom ponavljajućom rečenicom „Kad je Barbara?“. Ukoliko mu nisam u nekom njemu prihvatljivom vremenu dao odgovor, on bi gubio strpljenje, uzimao svoje izlomljene naočale, stavljajući na koljena „Dobri Pastir“ i pronalazio samo na njemu poznat način, dan kada je Barbara. Naočale je stavljao još jedino kada je potkivao „šeherku“ i „leparu“ u vrijeme kosidbe.

Otac je kao i ostali njegovi „komorati“ rudari u selu imao samo jednu vremensku razdjelnicu spomen-dan Barbare, kršćanske svetice iz III stoljeća, zaštitnice rudara. Određivanje datiranja događaja u životima „komorata“ bilo je po modelu „prije Barbare“ i „poslije Barbare“.

U životopisima svetaca za mjesec prosinac nalazimo da je Sveta Barbara rođena u Maloj Aziji, blizu današnjeg Izmira u bogatoj trgovačkoj obitelji. Otac joj je bio veliki protivnik kršćanstva i saznavši da je Barbara pod utjecajem žena koje su je čuvale, primila kršćanstvo, izvršio je katastrofalan zločin, osobno je kćerki Barbari odsjekao glavu, a kao godina navodi se 305. poslije Krista, odnosno 20 godina prije nego je kršćanstvo dobilo pravo javnosti u Rimskom carstvu. Radi izuzetnih vrlina, žrtvom za Krista, kao i blagošću i čistoćom, postala je zaštitnicom od iznenadne smrti i groma, što je znakovito za usud i prirodu rudarskog posla, tako da se slavi kao zaštitnica rudara u kršćanskom svijetu.

Sveta Barbara se slavi 4. prosinca. Posmrtni ostaci Sv. Barbare preneseni su u Italiju 795. godine zaslugom Karla Velikog, a danas počivaju na otočiću Torcelo u blizini Venecije. U nekim našim rudarskim mjestima postoje još i danas očuvane crkve i kapele posvećene Svetoj Barbari. U Kreševu, Brezi, Vareš-Majdanu, te u Tuzli kapela Svete Barbare koja se nalazi iza bivšeg rudničkog restorana Moluhe Rudnika Kreka. U Sutješkoj crkvi na pročelju četvrtastog stupa preko puta ulaznih (muških) vrata na voluminoznoj konstrukciji drvenog postamenta postavljena je slika Svete Barbare, a ispod nje natpis i simbolika rudara (rudarski znak, ukršteni čekići, zaštitni šljem i rudarska svjetiljka, tzv. „benzinka“ ili „Devijeva svjetiljka“, koja je služila za osvjetljenje i otkrivanje koncentracije opasnih plinova). Vrti mi se po glavi ideja, zašto ne bi na toj klečaonici pred Barbarinom slikom postavili i jednu „Benzinku“. Zanimljivo je da je moja generacija u 7. razredu pučke škole u predmetu Fizika, imala jednu lekciju o Benzinki ili Devijevoj.

U etnički bošnjačkoj – većinskoj, Federaciji BiH (izuzev Hercegovine) se slavi 21. Prosinca kao Dan Rudara, kao uspomena na revolucionarne događaje i oružane sukobe koji su se odigrali na prostorima Hrvatskog sela Husino na domak Tuzle, a za vođu Husinske Bune optužen je Juro Kerošević sa Husina. U Republici Srpskoj Dan Rudara se obilježava 17. Prosinca na Svetu Varvaru.

Treba napomenuti da i u nekim krajevima Federacije BiH se lokalno obilježava Sv. Barbara, kao kultura sjećanja sastavnice našeg Hrvatskog i katoličkog identiteta. Veći broj suvremenog, današnjeg naraštaja Sutješkog i Zgošćanskog kraja održao je svoju egzistenciju na rudarskom znoju i krvi ili kruhu sa sedam kora. I danas, i sutra, i u Nedjelju, sjetimo se i pomolimo za naše očeve, braću, muževe, rođake, kumove, prijatelje, susjede i poznanike, koji su svoje živote ostavili u njedrima jamskih revira Oraha, Ričice, Aljinića, a sada počivaju na našim zavičajnim grobljima Grmača, Teševa, Aljinića, Bjelavića, Poljana, Ratnja i groblja Popovskog kao sjećanje na više od stotinu poginulih rudara Hrvata, katolika 1934. godine. Neka im je vječna slava i vječni mir, kao i rudarima rudarske katastrofe 7. lipnja, na Duhovski ponedjeljak 1965. godine.

Imate tekst koji biste željeli objaviti? Rado ćemo pogledati. Javite nam se na E-mail: stolnomjesto@gmail.com