NAŠA GROBLJA

Foto: Ivana Golea

Pisati o jednom narodu ili etničkoj skupini na određenom prostoru može se na temelju literature raznih izvora i autora, ili dokumentarne građe različitog profila. Međutim, najveći stupanj vjerodostojnosti i izvornosti imaju arheološki lokaliteti ili dobra kulture sjećanja, kao što su groblja.

Ona nam pružaju neoborive primarne znanstvene dokaze o podrijetlu, kretanju, načinu života, te sudbinskim i vremensko povijesnim mijenama jednog naroda.

Katolička groblja su u svojoj suštini duhovno emotivni artefakt Novozavjetne perspektive naše besmrtnosti, čekajući uskrsnuće ili opredmećeni lokaliteti ljudske perspektive za neprolaznošću ili za vječnošću.

Grobna mjesta ili mjesta našeg čekanja obilježena su nadgrobnicima materijaliziranog oblika koji označava sva naša osjećanja prema prošlom vremenu i njegovim akterima junacima, hrabrim ljudima koji su živjeli među nama, s nama, a sada na ovaj način mi ih pokušavamo opredmetiti, ovjekovječiti, virtualno izvršiti njihovu reinkarnaciju snagom sjećanja, kako bi ih zadržali u zamišljenim prostorima naše duše.

Oni su vidljivo zamišljena prostorna veza s prošlošću, a posebno sa sadašnjošću snagom molitve, opijela, sakramenata. To je snaga vjere koja nas hrabri dok stojimo nad grobištima pokojnika uz zapaljenu svijeću, svećeničko opijelo, miris tamjana, zazivi sa svijećama „Od kuge, gladi i rata, oslobodi nas Gospodine.“

Groblja sutješkoga i zgošćanskoga kraja

U svojoj karijeri evidentirao sam dosta katoličkih grobalja u Sutješkom i Zgošćanskom kraju. Sva naša groblja mogla bi se znanstveno podvrći estetsko etičkoj i tipološko stilskoj analizi, između čega najprije treba staviti vremensko određenje, estetsku vrijednost, čitljivost, natpise na nadgrobnicima, dokumentarnu i simboličku vrijednost.

Na mnogim grobljima imamo još uvijek elemente jedinstvenosti ili reprezentativnosti u pogledu prostorne fizionomije groblja. Pored dominirajućeg prostora vjernika postoje i izdvojeni prostori gdje su sahranjivana novorođenčad koja nisu vremenski stigla primiti krštenje ili su inicirana putem tzv. „znamenovanja“.

Zatim tu su i grobna mjesta članova zajednice koji nisu živjeli vjerskim sakramentalnim životom i grobna parcela na kojoj su sahranjivani nepoznati vojnici žrtve ratova, a koji su kršćani, s obilježenim križem grobne parcele na kojoj počivaju.

Na jednom mjestu evidentirao sam takav grob izvan ulazne kapije u groblje, pokojnik je bio organizator radničke pobune ili štrajka, kao pripadnik crvenih sindikata.

Stari nadgrobnici i vareški križevi

Po svojoj izvornosti, odnosno materijalu i obliku izrade nadgrobnika, možemo ih podijeliti na dvije skupine. Prvu sačinjava širok vremenski spektar od grubih kamenih križina kao oblikovno prijelazna faza stećka, pa do klesanih kamenih blokova s plitkom oplošnom plastikom i drugim ukrasima, kao i natpisima o pokojniku.

U sastav ove skupine idu i lijevani željezni nadgrobnici trajne vrijednosti liveni u Vareškim majdanima, za razliku od drvenih koji se nisu održali.

U tom kontekstu na groblju u Kr. Sutjesci treba istaći „fratarsku parcelu“ s „vareškim križevima u jednorednom, pravilnom i linijsko simetričnom rasporedu s potpuno zatvorenim složenim krugom svih kulturno povijesnih karakteristika: povijesna, umjetnička, estetska, dokumentarna, znanstvena, obrazovna, simbolička, ambijentalna, izvorna, reprezentativna, fizička cjelovitost (kompaktnost), homogenost, zaokruženost (kompaktnost), homogenost i nenarušeno stanje.

Drugim riječima svi uvjeti za upis u nacionalni registar spomenika BiH, ali i za povijesno turističku prezentaciju Kraljeve Sutjeske. Ovdje treba istaći jednu vrijednu osobinu blagog nagiba lokaliteta prema glavnoj prometnici koja čini optimalni vizualitet prezentacije ove franjevačke nekropole.

Očuvanje grobljanske baštine i sjećanja

Druga skupina nadgrobnika gotovo da je invazivno progutala prethodni „kameni“ sloj koji nam, nažalost daje najviše dokumentarne materije i autentičnih podataka o našoj povijesti i svjedodžbi našeg postojanja.

Njihovo građevno tkivo je kamen, granit, mermer izglačan do sjaja u službi memorijalne arhitekture obilježene slovima, brojevima, slikama, cvjetnim crtežima, manjim ili većim skulpturama. Naravno da se radi o nadgrobnoj slojevitosti od klasike, rustikalnosti, vernakularnosti, pa do pokušaja modernističko izraza.

Više grobalja u sutješkom kraju u svom sastavu ili pored njih ima sačuvane ili njihove ostatke stećaka, srednjovjekovnih kršćanskih nadgrobnika ukrašenih križem, vinovom lozom i drugim ukrasima.

To je neprocjenjiva povijesna vrijednost potrajnosti i starosti groblja, kao i svjedodžba trajanja i postojanja jednog naroda. Ništa manju spomeničku vrijednost imaju stari kameni križevi, grubo tesani kameni blokovi ili ploče s plitko reljefnim isklesanim znakovima križa.

Sve je to uzalud ako ne oživimo radost uskrsnuća iz prethodnog kamenog sloja nadgrobnika u sudejstvu s novim slojem nadgrobnika, prezentacijsko umjetničkim mjestima naših pokojnika.

To će nam pokrenuti čudesni mehanizam duhovno nadahnutog sjećanja na zajednička praskozorja u zajedničkom vremenu i prostoru, rađajući u nama besprofitnu nadu i životnu radost za zajedničkom sofrom, za kojom ćemo bez zgubidanskih pića pobijediti malovjernost i pobjedonosno gledati pobjedu nadgrobnog križa grobljanskog nad sociotehnološkim i nadestetskim procesom stvaranja čovjeka zla, čovjeka posthumanizma podređena tržištu i novcu.