MJESEC SJEĆANJA, MOLITVE I OBIČAJA

Piše: Mijo Franković

Mjesec „studeni“ počinje s blagdanima „Svi Sveti“ i „Dušni Dan“. U Sutješkom kraju stari tradicijski naziv za ove blagdane su „Sisveti“ i „Mrtvo spomenutje“. To je naziv za dane pohoda grobljima, opijela, paljenja svijeća, susreta, sjećanja, sjete, tuge, žalosti, dubokog razmišljanja, molitve.

Katolička groblja u Sutješkom kraju su stara povijesna groblja i na većini njih još uvijek postoje stećci od prije više od petsto godina. U vremenskom slijedu iza njih dolaze kameni blokovi i ploče s plitkom oplošnom plastikom i drugima ukrasima i očuvani kameni križevi grube izrade s oznakama i natpisima često nečitljivim. U sastav ove skupine spadaju i lijevani željezni nadgrobnici trajne vrijednosti liveni u vareškim majdanima za razliku od drvenih križeva koji se nisu održali.

U ambijentalnom zajedništvu navedenih nadgrobnih znamenja su nadgrobni spomenici suvremene izrade. Njihovo građevno tkivo je kamen, granit, mermer izglačan do sjaja u službi memorijalne arhitekture, obilježen slovima, brojevima, slikama, cvjetnim crtežima, manjim ili većim skulpturama.

Naravno da se ovdje može govoriti o sepulkralnoj slojevitosti od klasike, rustikalnosti, pa do pokušaja modernističkog izraza. Ova skupina, nažalost, je invazivno potisnula starije nadgrobnike koji su opredmećena svjedočanstva dokumentarnosti i izvornih podataka o povijesti našeg postojanja. Sve stare kamene križeve interesantnog oblika s elementima znakova, brojeva i slova nužno je zaštiti i sačuvati na posebnoj grobljanskoj parceli ili pak, vrjednije, staviti pod muzejsku zaštitu.

Povijesni podatci o jednom narodu koji su pisani podatcima kulture sjećanja koja nam pružaju naša groblja imaju neprocjenjivi stupanj vjerodostojnosti, pružajući nam neoborive primarne znanstvene podatke o podrijetlu, kretanju, načinu života, te sudbinskim i vremensko povijesnim mijenama jednog naroda.

Naša groblja u svojoj suštini su duhovno emotivni produkt Novozavjetne perspektive naše besmrtnosti na opredmećenim mjestima ljudske perspektive za vječnošću. Ona su mjesta našeg čekanja susreta, sakupljač naših emocija prema prošlom vremenu i dragim ljudima koji su živjeli među nama, s nama. To su vrijednosne stalnosti ili konstante koje označavaju neuništivu građevnu vertikalu dubokih korijena našeg trajanja na zemlji Sutješkoj.

Molitvom i snagom vjere i ove Godine Gospodnje 2025. obnovimo svoja sjećanja na naše pokojnike kako bi ih trajno zadržali u prostorima naše duše.

Prvi kanonizirani Hrvat, mučenik dijaloga, sveti Nikolla Tavelić ima svoj spomendan 14. studenog. Njemu je posvećena filijalna crkva na groblju u najurbanijem dijelu Sutješke župe, u Čatićima.

Spomendan svete Katarine Aleksandrijske slavi se 25. studenog, djevice i mučenice ranog kršćanstva. Predaja o njezinom mučeništvu prevedena je na mnoge svjetske jezike, a posvećeni su joj franjevačka crkva i samostan u Kreševu. U Bosni se kaže „Sveta Kata, snijeg na vrata“, ali je ovaj datum u Sutješkom kraju poznat i po tome što je koncem šestog desetljeća prošlog stoljeća došlo i do razdvajanja tradicijskih ženidbenih „pjerova“ pa je počelo skupno vjenčanje ženidbenih parova koji su se vjenčavali „o svetoj Kati“.

Ovome treba dodati i malo folklora na sutješki način prezentiran u vremenu „od svete Kate“, a to je „svinjokolja“ koja je također imala svoje tradicijske oznake zajedničkog obavljanja poslova prigodom „svinjokolja“, pogađanje težine svinje uz okladu, kultna večera „burek“ uz zvanice „burečare“, a sve to praćeno čašicom domaće šljive deklamacijom zdravice i zahvaljivanja duhovnim i duhovitim riječima.

____________________________________

Humanitarna udruga fra Mladen Hrkać već godinama pomaže bolesnima i njihovim obiteljima iz BiH i Hrvatske koji dolaze na liječenje u Zagreb – osigurava im besplatan smještaj, prehranu, higijenu i psihosocijalnu podršku.

Više informacija i način za donaciju u nekoliko klikova: 👉 https://www.pomozimozajedno.com/doniraj