Zbogom, Modri, i pričaj Dinamovim legendama o meni!
– Bog, Modri, kako si?
– E, Modri, dobro je, kako si ti? Kako stojimo, šta će biti u derbiju…?
Tako je redovito započinjao razgovor o našem Dinamu. Razlikovao se svaki put ovisan o, dakako, dešavanjima, jako burnim dešavanjima u tom nimalo mirnom i često kontroverznom klubu. Naša fanatična zaljubljenost u Dinamo samo je godinama rasla i pratila nas u dvama različitim životnim putanjama. Mene kao nadobudnog klinca koji brojne emocije često i pogrešno usmjeravam i pretvaram u fanatično praćenje jednog nogometnog kluba. Njega, kao ozbiljnog čovjeka već otisnutog prema onoj mirnijoj fazi života. Ali, fazi u kojoj je sve više vremena za, recimo, gledati svaku utakmicu Dinama i pratiti sve vijesti oko kluba. I cijeli jedan naš životni vijek proživjeli smo tako sterilno u tim našim susretima koji su bili, dok sam odrastao u Kraljevoj Sutjesci, gotovo svakodnevni, zatim se prorijedili dok sam otišao na studij u Sarajevo te dolazio povremeno vikendima ili rjeđe, da bi gotovo potpuno iščeznuli nakon što sam se nastanio daleko od svih navika i kultura malih ljudi našega nesretnog podneblja. Nikada, ali baš nikada, nismo zagazili ni u kakve dublje, intimnije, razgovore o bilo čemu u životu osim o Dinamu. Svaka druga tema razgovora već je u stadiju fetusa bila isječena doživjevši vijek od tek nekoliko kurtoaznih, striktno kratkih, rečenica poput “Kako su tvoji” ili “Kako zdravlje”, bez imalo obvezujućeg osjećaja da se uzvrati ikakvim smislenim odgovorom osim izbjegavanja neuljudnog ignoriranja.
Sviđao mi se Modri ne samo kao netko tko tako voli i ljubi Dinamo nego i kao netko tko u već ozbiljnim godinama u kojima se valja pripaziti svakog koraka, jer samo jedan trenutak nepažnje i povreda je tu u dobu kada to postaje znatno kompliciranije za ozdraviti i preboljeti, nije kalkulirao. Modri je i u tim godinama, neumorno, dolazio na termine odbojke, a onda i sa nama na mali nogomet. Toliko neumorno da je već kasnije sa dosta godina na leđima bio refleksa svedenih na usporeni snimak današnje VAR tehnologije ali nikada nije prestao dolaziti. Sve dok je mogao normalno hodati i dok smo igrali. Uvjeren sam da bi dolazio i još duže samo da je ostalo dovoljno igrača za jednu “tekmu na male”.
A ljubio je Dinamo gospodski odmjereno. Uz dovoljnu dozu fanatizma ali bez neukusnog pretjerivanja. Sekirao se taman toliko, koliko mogu podnijeti decentne norme kojih se držao, da sekiracija ne utječe znatno na ponašanje prema bližoj okolini. Za vrijeme trajanja prijenosa utakmica, kod Zlatka u kafani, znala mu se oteti poneka lagana psovka ili demonstrativno napuštanje prije kraja utakmice. Žalostio me je tada svaki kraj i što će se svi razići, tako sam želio da to traje vječno. Danas, kad sjetim ponekog se demonstrativnog napuštanja utakmice prije posljednjeg zvižduka sudca, prožima me onaj blagi osmjeh zadovoljstva i uživanja u takvom pokazivanju koliko te zaista dotiče jedna Dinamova nogometna predstava.
Jedna kompletna povijest susreta dva čovjeka trajala je godinama i obilježila obojicu, pratila ih do kraja te ljetos ispunila posljednji, a sada i dokinula svaku mogućnost sljedećeg, susreta, izuzev još da kroz par riječi se susretnemo u ovom sjećanju i posljednjem pozdravu. Osim što mi je bio sumještanin i što smo u tim susretima preturali po malo kome ozbiljnim temama, a nama kao da je to bilo od životnog značaja, želim da izreknem ovo sjećanje i ovaj posljednji susret kao relikviju za sve velike, istinske, zaljubljenike u tek jedan nogometni klub. Dinamo Zagreb izgubio je velikog štovatelja, zaljubljenika, simpatizera, mog Modrog i sve naše susrete koji su godinama energično dopirali do maksimirskog travnjaka i, budite uvjereni u to, bili odlučujući faktor u duelima koje je Dinamo okrenuo na svoju stranu samo radi nas. Drugačije, odnosno bez nas, bez Modrog, mnogo bi takvih utakmica bilo zavedeno na krivu stranu u plavim analima.
Zbogom, moj Modri! Pričaj Dinamovim legendama o meni, o našim susretima. Neka znaju da su tu živjeli najistinskije i najčišće. Biće im drago, siguran sam!
Nicolae Golea, 18. studeni 2021., Wiesbaden
