OBIČAJ „SLUŽENJA CRKVI“
Piše: Mijo Franković
Sutješki samostan kroz svoju povijest bio je odredište brojnih aktivnosti i značajnih dešavanja u životu i radu franjevaca Bosne Srebrene, u prvom redu u pastoralno-kulturno-prosvjetnom radu. Posljednji institut toga djelovanja bilo je sjedište Franjevačkog novicijata sve do kraja osmog desetljeća prošlog stoljeća. S obzirom na brojnost osoblja u Samostanu i potrebe su bile razmjerne na svim razinama.
Za život samostanskog osoblja i drugih režijskih troškova u značajnoj mjeri potpora su bila samostanska imanja i to livadski predio, sjenokos: Vlahovići na obodu rudarskog lokaliteta Ričica, plodna terasasta ravnica pored Trstionice – „Luka“ s mlinom, tzv. „Gvardijanova Luka“ i „Gvardijanov mlin,“ zatim Sjenokos preko puta Samostana s desne obale Trstionice, a koji je do danas održao svoju korisnu ulogu u životnoj tradiciji Sutješkog samostana.
Ljetopisac Samostana, fra Bono Benić, opisuje na više mjesta ovaj lokalitet čija je uloga bila veoma značajna s obzirom na ambijentalno prostornu cjelinu s objektom crkve i Samostana. Pored ostalog, bilježi sredinom 18. Stoljeća ograđivanje Sjenokosa kamenom ogradom, izgradnju bunara s vitlom za izvlačenje vode i napokon, izgradnju štale.
Štala je između ostalog bila i mjesto za konje koje su fratri koristili za pastoralne potrebe udaljenih sela. Sve do 1956. godine pred objektom štale bio je parkiran i samostanski fijaker koji je odvozio samostansko osoblje na Željezničku postaju Čatići, budući da drugog načina prijevoza zapuštenom makadamskom cestom nije bilo.
Benić između ostalog navodi i podatak da su u odajama štale po nekoliko dana spavali fratri koji su dolazili sa strane u vrijeme epidemija neizlječive smrtonosne bolesti „kuge,“ da bi nakon par dana bili premješteni u Samostan.
Veoma značajan lokalitet u samostanskoj povijesnoj „ekonomiji“ bio je tzv. „Gardijanov Gaj“, koji se nalazio u atarima sela Bulčići i Pavlovići. Bila je to šumska površina od par desetaka hektara čiste hrastove šume. Njegova uloga imala je svoju životnu važnost za vrijeme ratova, prvog rata i uopće „gladnih“ godina. To je bio prostor ispaše i zemljoradničkih potreba za drvom. Često sam čuo od starijeg svijeta: „Više sam mliječnica i žira iz Gardijanova Gaja, pojela nego kruha.“
Nakon 1945. godine ova šuma je postala vlasništvo države, da bi potom Šumsko poduzeće „Zvijezda“ iz Vareša izvršila golu sječu višestoljetnih hrastova za potrebe poslijeratne izgradnje.
Veći dio sezonskih poljoprivrednih radova obavljali su župljani radnim akcijama uz posebnu motivaciju i dragovoljnost ovih akcijaško mobilnih druženja, a za neke stalne poslove oko Samostana bio je običaj „služenja u Crkvi“, na temelju dragovoljnosti mladića i djevojaka prije ženidbe ili odlaska u vojsku.
U tome običajnom činu služenja ničega nije bilo ponižavajućeg, naprotiv to je bila čast i životopisna referenca ili ugled u svojoj zajednici i Župi. Momci u služenju Crkvi nosili su križeve latinske forme s raspelom od aluminijske legure, tamne boje na crnoj vrpci; dimenzija antena 6 cm i patibulum 10 cm. Križ je nošen neprekidno za vrijeme služenja uključujući i aktivno radno vrijeme. Bila je to posebno draga i karizmatična vrsta statusnog simbola jednog životnog razdoblja koja se trajno s Bogobojaznošću čuvala u obitelji.
Kako za vrijeme radnih akcija, tako isto i u vremenu „služenja“ zapamćene su i često ostale evocirane nezaboravne zgode u nostalgičnom prisjećanju fratarskih šala i izreka i kuriozitetnih događaja iz samostanskih oratorija, šetališta i vrtova. „Služenja u Crkvi“ imala su i svoju trajnu ulogu u odgojnoj, moralnoj i vjerskoj dimenziji. Oni koji su služili bili su prepuni nezaboravnih i snažnih utisaka iz svoga „samostanskog“ služenja koje su oni dugo vremena nakon toga prenosili u svoje domove i mjesta druženja. Te predajne impresije bile su toliko snažne da smo se mi kao djeca oponašali kao fratri u nekim našim obrednim igrama naše žive vjere.
__________________
Humanitarna udruga fra Mladen Hrkać već godinama pomaže bolesnima i njihovim obiteljima iz BiH i Hrvatske koji dolaze na liječenje u Zagreb – osigurava im besplatan smještaj, prehranu, higijenu i psihosocijalnu podršku.
Više informacija i način za donaciju u nekoliko klikova: 👉 https://www.pomozimozajedno.com/doniraj
