BILJKE U OBIČAJIMA SUTJEŠKOG KRAJA

Piše: Mijo Franković

Upotreba biljaka i njihova simboličkog značenja gotovo da je stvar prošlosti kod svih naroda u Bosni i Hercegovini, posebno u urbanim gradskim sredinama. Općenito u kršćanskim vjerskim običajima, običajno i obredno korištenje biljaka zadržalo je svoju simboliku. U istočnom kršćanstvu ono je zadržalo sve do danas i dosta paganskih naslijeđenih elemenata za razliku od zapadnog kršćanstva koje je zadržalo u svojoj tradiciji samo one običajno vegetativne resurse koje imaju svoje izvorište u Svetopisamskim tekstovima.

Težište običajnosti korištenja biljne simbolike u Sutješkom kraju bez ikakve stilizacije ili promjenljivosti očuvano je sve do danas za blagdane i spomen dane Gregorijanskog kalendara u proljetnom dijelu godine, kao što su Cvjetnica, Blagovijest, Jurjevdan, Markovdan i Tijelovo kada je bio, već danas izumrli, običaj „kićenje krave“.

Za prigodne običaje gdje je biljna simbolika zauzimala mjesto u zimskom periodu kao što su svadbe ili „pjerovi“, koristilo se suho cvijeće i šimšir koji ima zelene sjajne kožaste listove. Od suhog cvijeća to je bio ružmarin i bosiljak.

U životu i običajima bošnjačkog stanovništva priroda je veoma poštovana u svojoj izvornosti i čistoći o čemu je u svom putopisnom senzibilitetu pisao Antun Hangi. Između ostalog navest ću veoma snažan primjer upotrebe biljaka koja je nekada bila prisutna u već izumrlom običaju sklapanja muslimanskog braka (nićah). Običaj se sastojao u tome da svaki mladić koji je namjeravao sklopiti brak trebao je da dokaže pred kadijom ili imamom koji su obavljali vjenčanje putem potvrde mjesnog muhtara ili svjedoka da je posadio određen broj biljaka. Ta običajna praksa imala je svoj osnov u izrekama Muhameda a.s. („Svakom čovjeku koji zasadi voćku Allah će dati veliku nagradu koliko ta voćka bude trajala i plodove davala“).

Pored starih karavanskih puteva u Bosni i Hercegovini postoje i danas ostaci „ničijih voćaka“ koje su služile putniku namjerniku za hranu i osvježenje u ljetnim danima.

Upotreba biljne strukture drva u gospodarstvenom životu sutješkog kraja bila je također veoma raznolika, estetski privlačna i emotivno obogaćena poljskim radovima i svakodnevnim prisustvom prirodnih darova.

Sredinom šestog desetljeća prošlog stoljeća Sutješke oranice bilježile su drvena rala čija je konstrukcija bila od prizmatičnih drvnih elemenata na koji se postavljao „željezni raonik“ iskovan u Miletovoj kovačnici na „Sutješkom pijesku“, ili kod „Čengila“, nekog pazarnog ponedjeljka u Visokom.

Mnogi stoljetni soliterni hrastovi kitnjaci i lužnjaci na osami kao soliteri ili uronjeni u šumske gustiše čekali su svoj „sijek“ za gradnju kuće obiteljskog potomka. Uramljena moždanicima i „lastinim repom“ hrastovina nerazdvojno sa stijenskim pratiocem uglja, kamenim blokovima i ciglanskim ćerpičem davala je staništa, izvorišta životnog trajanja sutješke knjige života.

Sitniji poljoprivredno drvni sortimenti pritke za mahunarke i rakite za vezivanje snopova pšenice u žetvenim radovima odvijali su svoju vegetacionu potrajnost u pjeskovitim terasastim obalama povijesno zavičajne Trstionice, dok je korisni lokalitet za snabdijevanje „brezovinom“ za metle „brezovače“, korištene u činu vršidbe pšenice i u svakodnevnom životu domaćinstva.

Treba ne dati rijeci zaborava i prut ili šibu „brezovaču“, kao starinsko arhaično odgojno pedagoško pomagalo gotovo u svakoj kući uglavljena između stropnih greda, dok je u osnovnoj školi bila dio razrednog „Dnevnika“. Naime učitelj je nosio razredni dnevnik uvijek sa šibom, sve do 1961. Godine.

Još u istom razdoblju sutješka sela bilježe i trgovce „lučare“ koji su prodavali cjepanice crnog bora koji se koristio u manjim komadima za potpalu vatre i za rasvjetu, posebno u pomoćnim gospodarskim objektima. Nekako u isto vrijeme iz istog mjesta podrijetla bilježimo i „brdare“ ili što će reći radni dijelovi za „tkačka brda“ za potrebe tkačkih „stanova“ koji su bili dio većine sutjeških domova jer se na njima tkalo sutješko ruho, ćilimi i „ponjave drolje“. Tkački „stanovi“ svojom konstruktivnom formom odavali su izgled kućne „umjetničke instalacije“ stvarajući u ukućanima motivaciju stvaranja i promjene postojećeg stanja u životnom poletu seoskog ambijenta.

__________________

Humanitarna udruga fra Mladen Hrkać već godinama pomaže bolesnima i njihovim obiteljima iz BiH i Hrvatske koji dolaze na liječenje u Zagreb – osigurava im besplatan smještaj, prehranu, higijenu i psihosocijalnu podršku.

Više informacija i način za donaciju u nekoliko klikova: 👉 https://www.pomozimozajedno.com/doniraj