SUTJEŠKA MOLITVENA SIMFONIJA

Piše: Mijo Franković

Molitvena pobožnost Sutješkog kraja baštini bogatstvo i raznovrsnost čina molitve. U vrijeme Korizme postojeći ili običajni oblici molitve postajali su govorno i emotivno produhovljeniji i dulji po vremenu trajanja osobito prigodom večernje molitve. Djeca bi često znala i zadrijemati dok traje večernja. Posebne neobičnosti znale bi se desiti ako Korizma pada u vrijeme proljetne sjetve žita kada bi i umorni domaćin koji je taj dan bio orač svojih njiva znao klonuti glavom između umornih škripavih koljena.

Poziv na molitvu ili namjera predmolitelja bila je rustikalno govornog oblika „Hoćemo li se prikrstit.“ Na mapi životnih teškoća i iskušenja akordi molitve su se često tiho noćnim filtracijama čuli i iz spavaćih postelja slamarica od premorenih ukućana. Uobičajena molitva bile su tzv. „Preporuke“ za najrazličitije nakane koje su tražili sati ljudske prolaznosti.

Posebno su po svojoj učestalosti bile preporuke svetom Nikoli Putniku za članove obitelji i rodbinu koji putuju ili su odsutni, kao i za one za koje se „nema nitko spomenuti“.

Redovito mjesto u molitvenom običaju su bile molitve kada se sprema vremenska nepogoda za poljske usjeve kada zvone i seoska zvona uz škropljenje blagoslovljenom vodom s praga obiteljskih domova. Tvrdnje naših školskih učitelja da zvono svojim zvučnim akordima razbija tamne oblake, a ne molitva ili „sveta vodica“ kod nas pučkoškolaca izazivala je prigušeno čuđenje bez ikakvih uvjerenja.

Za pripremu Korizmene sofre obavezno je bilo sljedovati bocu ulja ili zejtina kod Rasima u Ričićkoj zadruzi natočenog limenom menzurom iz ovećeg limenog bureta. Boca ulja bila je ograničena mjera korizmene potrošnje radi čega su domaćice dodavale zejtin pritiskom palca na otvor zejtinske boce. Prigodom jedne nedjeljne posjete rodbini počastili su me „bijelom pekom,“ podsmješljivo govoreći da slobodno jedem jer je „na ulju“.

Molitveni obrasci za pokojne bili su umetnuti u sve prigodne molitvene običajnosti. Prolazak pored seoskog groblja obavezno je bio praćen molitvom, kao i posjeta grobljima prigodom nekih aktivnosti, poput čišćenja, košenja trave ili uređenja grobnih mjesta, dok su molitve žalosnog Gospina rožarja kod pogreba imale više scensko sakralni oblik praćen uzdasima i varijabilnošću naglasaka.

U susjednim rudničkim pogonima Ričica i Aljinići po tadašnjoj tehnologiji rada znatan dio posla se obavljao na otvorenom prostoru ručnim pokretanjem „unta“ punih ili praznih ispred ulaza u jamu kojeg smo zvali „plac“. U hladnim zimskim noćima uz vodenu kotlinsku podršku voda Voljevca i Trstionice, tupi metalni udarci untovskih željeznih odbojnika su odzvanjali cijele noći.

Kada bi se čuli prvi ulančani željezni untovski topoti „Baba Čatićka“ u susjednoj kući je redovno počinjala molitvu „za one na placu“ da budu jači od zime i izdrže „treću smjenu.“

Jedna od najdužih molitvenih sesija je bila hodočašće Gospi Olovskoj. Putovanje „normalnim“ do Semizovca, a onda u uskotračnog „Ćiru“ koji je bio ispunjen Gospinim hodočasnicima gdje je počinjala molitva krunice, preko Ljubinje, Srednjeg, Čevljanovića i Ivančića, gdje nakon izlaska iz „Ćire“ nastaje molitvena pauza do brdovitog uspona na cestu za Olovo i opet umilno vapijući glasovi Rožarja, čiji akordi postaju sve glasniji da bi u Kameno križinskim Bakićima doživjeli svoj amplitudni vrh. Predmolitelj David je bio neumoran tako da su neki bili „umorni“ pa ispadali iz ove spontane molitvene procesije dok prođe molitvena povorka.

U Sutješku molitvenu tradiciju treba slojevati i molitvenu simfoniju proljetnog buđenja prirode. Korizmenu ruralnu kontemplaciju sela u večernjim satima počesto bi znala prekinuti ili bolje rečeno oplemeniti pastirska (čobanska) truba od ljeskove ili vrbove kore s umetnutim drvenim piskom koju čovjek može doživjeti kao homilijski scenarij iz Knjige proroka Joela: „Trubite u trublju na Sionu! Sveti post naredite…“.

Zvukovno neobičniji ili žalosniji bilo je zvukovno isprekidano glasanje „drvene kreke“, uglavnom dječje zabavne namjene koja je pravljena po obliku molerske prskalice, ali u konstrukciji drva, koja je okretanjem onomatopejski oponašala zvukove topljenja leda i nečujno probijanje biljnih pupoljaka ili ptičji žalosni pjev šojke ili kreke najavljujući znakove pramaljeća. Naime, na koncu obreda „Posljednje večere“ nakon „rušenja“ oltara iz Svetohraništa glavnog (velikog oltara) se vršio prijenos „Presvetog sakramenta“ u Svetohranište Gospina oltara Sutješke crkve uz zvuke „kreke“ ili kreketaljke“.

Govoriti o molitvenoj tradiciji Sutješkog kraja teško se je odmaknuti od impresivnih vraćanja sjećanja. I na kraju kako ne evocirati uspomenu ili sjećanje ili pamćenje na solističko baritonsko interpretiranje „Muke“ Fra Rafe, meštra „franjevačkih novaka“ u Sutješkom samostanu ili tenorsko – sopransko pjevanje dionica Gospina plača blagopokojnog obiteljskog para Šarić.

____________________________________

Humanitarna udruga fra Mladen Hrkać već godinama pomaže bolesnima i njihovim obiteljima iz BiH i Hrvatske koji dolaze na liječenje u Zagreb – osigurava im besplatan smještaj, prehranu, higijenu i psihosocijalnu podršku.

Više informacija i način za donaciju u nekoliko klikova: 👉 https://www.pomozimozajedno.com/doniraj